U okviru plana izleta za 2011., po običaju, našao se i tradicionalni pohod Lisin-Lisin. Kako se naknadno utvrdilo da se datum ove ture podudara sa Danom Mosoraša realizacija je odgođena za 22. listopada. Planovi i organizacija prethodnih dana ukazivali su na velik broj učesnika iz svih krajeva BiH i Hrvatske. Kiša i najave lošeg vremena mnoge su navele na odustajanje, a organizatore na promjenu plana - obrnuti smjer kretanja, od Kreševa do Bradine.
Subotnje jutro odmah po okupljanju potvrdilo je da su prognoze za taj dan točne. Tmuran dan, hladnoća i kapi kiše, ali ekipi od deset planinara ovo nije mnogo smetalo. Krenulo se u deset sati, a koračajući pala je i odluka da se lnač i njegov najviši vrh Lisin ovaj put zaobiđe. Svi učesnici, samo u ovoj sezoni, pod nogama imaju ovaj vrh više puta pa bi dodatni sati hoda po ovakvom vremenu samo izazvali bezpotrebnu prehladu. Hodalo se bez odmaranja, samo male pauze na Košarama i Pomolu pa onda dalje, do doma na Lopati.
Toplina doma, grah i gulaš uz pokoju čašicu rakije neke su omamili i poslali na odmor u sobe, a neke potakli na druženje do kasno u noć. U međuvremenu pridružili su nam se i prijatelji iz PD Vranica koji su najzanimljvijom rutom za njih, od Deževica preko Torina, stigli do Lopate. U svim pričama koje su se vodile te večeri tek je usput netko spomenuo da se zbog vremena odustane od sutrašnje ture, a ni sam nije vjerovao u mogućnost ovakve odluke. Strast prema prirodi, vrhovima i izazovima većini je jača od vremenske prognoze. Poslije prospavane noći jutro su svi dočekali na nogama, doručak, kavica i pokret. Iza sebe smo ostavili tek pet naših kolega koji nakon jučerašnjeg dana ne žele ponovno koristiti kabanice. Iznenadila nas je ovakva odluka našeg jučerašnjeg vođe puta, ali smo je jednim dijelom i razumjeli.
Jutro je obećavalo malo više nego jučerašnje, ali zbog magle nismo bili svjesni što se događa iznad nas. Već na Trepcu bilo nam je jasno, vrijeme je na našoj strani, kao da se odlučilo protiv ovih ljudi je teško, ništa ih ne zaustavlja. Svakim korakom vidik je bio sve dalji, a dolaskom na livade do Martinovog groba ne svakidašnji prizori, "more" magle ispod nas, a vrhovi najljepših planina Bosne i Hercegovine uzdizali su se iznad, Bjelašnica, Prenj i Vranica nevjerojatni su iz ove perspektive, a Lisin obasjan jesenskim suncem mamio nas je k sebi. Malo smo se protivili zovu vrha, izležavali se na livadama, a onda složno krenuli. Oko 13:30 vrh je osvojen, mirno vrijeme bez vjetra dozvolilo nam je i duže zadržavanje nego što smo planirali. Fotografiralo se na sve strane, zaista veličanstveni prizori. Kako se dan bližio kraju morali smo krenuti dalje do Velike iznad Bradine, gdje se na 1141 m nalazi nekropola sa stećcima. Ovaj dio već je bio pod gustom maglom koju smo ranije gledali sa visoka. Ovdje smo se ukrcali u kombije i put Kreševa i Fojnice do novih zajedničkih pohoda.
Hvala svim učesnicima.
