PLANINARSKO DRUŠTVO BITOVNJA KREŠEVO

22Još jedna destinacija iz godišnjeg plana je za nama, ovaj puta smo posjetili Sjeverni Velebit. Organiracija je kao i obično bila u suradnji sa PD Vranicom. Sve je počelo kako smo već naviknuli, okupljanje, autobus i ovaj put nešto duža vožnja koju smo par put prekinuli druženjem uz kavu te jednim dužim zadržavanjem kod Gračaca koje smo iskoristili za obilazah Cerovačke pećine, najveće špilje u Hrvatskoj.

Tu kupujemo karte i blagim uspononom nakon petnaestak mintuta hoda dolazimo do Donje Cerovačke pećine. Na samom ulazu dočekala nas je ljubazna djevojka, te nakon kraćeg upoznavanja sa kompleksom pećina, njihovom povješću i specifičnostima, otvara vrata podzemnog svijeta. Ukupna duljina Donje pećine je 2779 m dok je samo 700 m otvoreno za posjetitelje, drugi dio znatno ne pristupačniji i opasniji. Prolascima kroz hodnike može se vidjeti umjeće kakvo samo priroda može stvoriti.  Ispunjena brojnim sigastim tvorevinama (speleothemima) poput stalaktita, stalagmita, stupova, zavjesa, saljeva, kaskada, pizolita (špiljskih bisera), ali i neobičnim i rijetkim eksentričnim speleothemima koji okružuju svaki dio dobro uređene i osvijetljenje staze. Poslije obilazka nastavak vožnje s autobusom.

Više od dvanaest sati vožnje autobusom, već utrnulo tijelo i znak nerovoze na licima nekih, no isplatilo se odmah po dolasku na Zavižan. Stigli smo tik pred zalazak sunca. Pogled na Jadransko more, otoke i sunce u daljini odnosi svaki, eventualni, trag umora, a tek zabava uz gitaru i Velebitsko pivo donose osmjehe od uha do uha. 

Nedjeljno jutro, prva zraka sunca koja je provirila kroz prozor sobe planinarskog doma na Zavižanu, bila je znak za ustajanje, potom spremanje, kava i čaj na terasi doma, pozdravljanje sa ljubaznim domaćinima i konačno polazak. U dvadesetak minuta šetnje do Premužićeve straze, prolazimo pored Velebitskog botaničkog vrta i predjela sa izvanrednim pogledom na more. 

Premužićeva staza je pješački, planinarski put koji prolazi vršnim dijelovima sjevernog i srednjeg Velebita. Staza je dugačka 57 km, a prvih 16 km prolazi područjem NP Sjeverni Velebit. Uobičajeni smjer kretanja je sa sjevera, od Planinarskog doma Zavižan (1594 m), preko prijevoja Veliki Alan (1412 m) do Oštarijskih vrata (927 m). U knjizi Željka Poljaka „50 najljepših planinarskih izleta u Hrvatskoj“ jedino je Premužićeva staza dobila najvišu ocjenu, a mi smo imali priliku vidjeti i zašto. Staza je odlično obilježena i ugodna za pješačenje, a kako nema velikih uspona njome mogu proći i ljudi nenavikli na planinarenje. Info panoi (mi smo od Zavižana do doma na Alanu primjetili 19) postavljeni su cijelom dužinom staze, a na njima se mogu saznati različite informacije o ovom kraju, samoj stazi, flori i fauni oko staze, uz informaciju gdje se nalazite povećavaju ugodu kretanja stazom.  Sama šetnja stazom do Alana traje šest do sedam sati, a uz razledavanje fotografiranje i edukaciju kroz panoe može se produžiti i na par sat više.

Po dolasku na Alan ponovno ljubazni domaćini, osvježenje i ukrcavanje u autobus. Tu pada nagla odluka, polusatno kupanje u moru, što je donijelo nove osmjehe na lica ne samo najmlađih. Poslije toga neminovan polazak nazad, kako to obično biva većina je vožnju iskoristila za prepričavanje doživlja, pregledavanje fotografija dok su samo rijetki utonuli u san koji pred sam kraj putovanja prekinut zvucima gitare što je su značilo oproštaj do ponovnog susreta koji planiramo za 09.07. na Šatoru.

bitovnja plakat transferzala

 

screenshot001

U organizaciji PD Bitovnje iz Kreševa i PD Vranice iz Fojnice posjetili smo Dinaru i najviši Vrh Veliki Troglav 1913 mnv.

Dinara je planina u Dinarskom gorju na granici Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Dinara dijeli Livanjsko polje od Sinjskog, te čini prirodnu granicu između Bosne i Hercegovine i Hrvatske. 

Pruža se u smjeru sjeverozapad-jugoistok u duljini od 84 km (druga po duljini planina u Dinarskom gorju nakon Velebita), između rijeke Cetine na jugozapadu i Livanjskog polja na sjeveroistoku. Na jugoistočnom dijelu planinski masiv Dinare prelazi u Kamešnicu. U geografskim pojmovima planinski prostor od Slovenskih Alpa do Šarskih planina često se naziva Dinaridi.

Najviši vrh, Troglav (1913 m) nalazi se u BiH, a vrh Sinjal ili Dinara (1831 m) najviši je vrh u Hrvatskoj (nakon njega slijede po visini Kamešnica (1809 m), Biokovo (1762 m), Velebit i druge planine). Često se umjesto naziva za vrh Sinjal upotrebljava i ime planine - Dinara, pa čak takvo imenovanje preteže u zemljopisnim kartama i publikacijama.

 

dsc07156

U okviru godišnjeg plana izleta koje organiziraju PD Bitovnja i PD Vranica proteklog vikenda posjetili smo Zelengoru i njena jezera. U organizaciji su nam pomogli  domaćini Bobana Petrović i Jovo Elčić, članovimi PD Treskavica Trnovo. 

Orlovačko jezero prvo je koje smo posjetili nakon dva sata uspona, smješteno je na nadmorskoj  visini od 1438 m. Istočno od jezera se izdižu Orlovac i Orlovača, jugoistočno Bregoč (2014 m/n.v.), južno Stog (1821 m/n.v.) i sjeverno Ljeljen (1765 m/n.v.). Dužina jezera je oko 250 m, širina oko 120 m, a dubina oko 4,5 m. 

U jezeru egzistiraju potočna pastrmka, jezerska zlatovčica i ubačena kalifornijska pastrmka. U blizini jezera smještena je planinske kuća u vlasništvu NP Sutjeska tu smo se smjestili, ostavili višak stvari i krenuli u obilazak Jugovog, Kotlaničkog i Štirinskog jezera. Jugovo (Borilovačko) jezero udaljeno je oko jedan kilometar od Orlovakog jezera, jedino je vještačko jezero na Zelengori smješteno na 1450 mNv, okruženo je vrhovima Kalelija i Stog, dugo je oko 250 m i široko oko 100 m.  Oko dva sata pješačenja od Jugovog jezera  smejšteno je Kotlaničko jezero na 1528 m, jedno je od najljepših prirodnih jezera na Zelengori. Jako je bogato ribom, jezerskom zlatovčicom, a u njemu živi i endemični vodozemac - triton. Okruženo je vrhovima: Dumoš (1882 m/n.v.), Prutača (1817 m/n.v.), Klek (1899 m/n.v.) i Zimovnica (1742 m/n.v.). Dužina jezera je oko 300 m, širina oko 350 m, a maksimalna dubina oko 10 m. Na sat hoda od Kotlaničkog smješteno je i Štirinsko jezero najveće na Zelengori, dugačko oko 600 m, široko 350 m, sa najvećom dubinom od 4,5 m smješteno na nadmorskoj visini od 1672 m i okruženo je vrhovima: Dumoš, Todor (1949 m/n.v.) i Osredak (1828 m/n.v.).

Drugi dan naše posjete Zelengori prvo smo se uputili prema Bregoču (2014 m/n.v.) najvišem vrhu. Ovaj ne prečesto pohođeni vrh udaljen oko dva sata od Orlovačkog jezera i pruža izvanredan pogled na veliki dio planine, no nažalost zbog guste jutarnje magle bili smo uskraćeni za taj pogled. U nastavku dana pogleda, na sreću nije nedostajalo. U šetnji grebenom preko Uglješinog vrha do Gornjih i Donjih bara pružaju se izvanredni pogledi na Zelengoru, Maglić, Volujak, Lebršnik, Perućicu, kanjone Neretve i Sutjeske.

Gornje Bare,  imaju dužinu oko 200 m., širinu oko 100 m, a najveća dubina mu je oko 3 m. Smještene su na nadmorskoj visini od 1515 metara. Okružene je vrhovima: Tovarnica (1683 m/n.v.) i Uglješin vrh (1720 m/n.v.). Kilometar i pol dalje smještene su Donje Bare, na nadmorskoj visini od 1475 m sa dužinom od oko 200 m, širnim 140 m, sa najvećom dubinom oko 4 m. Okružene je vrhovima: Ardov (1723 m/n.v.), Planinica (1874 m/n.v.) i Mala Siljevica (1720 m/n.v.).

Dvadesetak kilometara makadamskim putem od Donjih bara dolazi se do Tjentišta gdje naša tura po Zelengori završava.

 
 

 

 

plan 2012 2

Godišnjim planom obuhvaćene su dvo i višednevne planinarske ture. Jednodnevne ture nisu obuhvaćene i bit će planirane shodno raspoloživom vremenu.

 
 
Ras­po­red tura je informativnog karaktera i nije obave­zu­jući. Organizator ima pravo otkazati turu, promijeniti program ture ili je odgoditi za drugi termin zbog loših vremenskih uvjeta, nedovoljnog broja prijavljenih učesnika ili drugih okolnosti. 
 
Prije prijave na turu obavezni ste raspitati se da li vam je ona primjerena s obzirom na zdravstveno stanje, fizičku spremnost, tehničku opremljenost i osposobljenost. Činom prijavljivanja prihvatate da ste upoznati sa svim detaljima zahtjevnosti ture, te da se obavezujete sve instrukcije, naloge i odluke organizatora/vodiča ture prihvatiti bezpoogovorno.
 
 
Detaljna orga­ni­za­cija poje­di­ne ture bit će poz­nata  otpri­like 7-10 dana prije realizacije. Krajnji rok za prijavu i uplatu kotizacije je 3 dana prije realizacije. U slučaju odustajanja uplaćena kotizacija se ne vraća učesniku (učesnik ima pravo naći zamjenu koja će ići na turu umjesto njega i vratiti mu uplatu).
 
Informacije o turama
 
Najave tura pratite na sljedeći način:
 
oglasna ploča društva (kod pošte)
web stranica društva (www.pdbitovnja.ba)
facebook grupa "Planinarsko društvo Bitovnja"    Kreševo
e-mailom
putem SMS-a
 
ORGANIZACIJA I VODIČI
ZORAN ŠIMIĆ, Kreševo 063 334 835 
EDUARD JUKIĆ-SLAĐO, Fojnica 063 369 089
 
PREPORUČENA OPREMA
ODJEĆA I OBUĆA: planinarske hlače, majica (najmanje 2 kom.),  vjetrovka, čarape (2 para), planinarske cipele (gojzerice).
 
OBAVEZNI SADRŽAJ RANCA: hrana, voda,  kabanica, kapa, pribor za jelo, baterijska svjetiljka, osnovni pribor za prvu pomoć, nož, kapa, upaljač, šibice,svijeća, vrećica za smeće i prljavo rublje.
 
DODATNA OPREMA (prema potrebi): vreća za spavanje, podmetač, šator, zaštitna krema za sunce, zimska kapa, rukavice, šal, gležnjaci, dereze, cepin, sunčane naočale protiv  UV zraka, penjački pojas, komplet za samoosiguranje ili prusika.

POVJESNE CRTICE

Upućen dopis u Središnjicu Hrvatskog planinarskog društva u Zagrebu: “Odlučili smo u Kreševu (Bosna) da osnujemo podružnicu jednog hrv. planinarskog društva, pa smo se obratili Vašoj podružnici HPD “Bjelašnica” u Sarajevu, pa su nam javili Vašu adresu i da su Vam već oni pisali da pošaljete pravila i potrebne upute i materijal za osnivanje, ali poštu još nismo dobili, pa Vam se javljamo da nam pošaljete. Društvo ćemo imenovati po obližnjoj planini “Bitovnja”. Očekujemo povoljan odgovor, bilježim se s poštovanjem, uz hrv. bratski pozdrav, Vinko Milošević, gostioničar, Kreševo.”

Više

logo.png

PLANINARSKO DRUŠTVO BITOVNJA KREŠEVO

fra Grge Martića 44, 71260 Kreševo

Predsjednik: +387 (0) 63 898 720

info@pdbitovnja.ba

PLANINARSKO DRUŠTVO BITOVNJA KREŠEVO - SVA PRAVA PRIDRŽANA

designer17.png