Posjetili smo: Sjeverni Velebit
Još jedna destinacija iz godišnjeg plana je za nama, ovaj puta smo posjetili Sjeverni Velebit. Organiracija je kao i obično bila u suradnji sa PD Vranicom. Sve je počelo kako smo već naviknuli, okupljanje, autobus i ovaj put nešto duža vožnja koju smo par put prekinuli druženjem uz kavu te jednim dužim zadržavanjem kod Gračaca koje smo iskoristili za obilazah Cerovačke pećine, najveće špilje u Hrvatskoj.
Tu kupujemo karte i blagim uspononom nakon petnaestak mintuta hoda dolazimo do Donje Cerovačke pećine. Na samom ulazu dočekala nas je ljubazna djevojka, te nakon kraćeg upoznavanja sa kompleksom pećina, njihovom povješću i specifičnostima, otvara vrata podzemnog svijeta. Ukupna duljina Donje pećine je 2779 m dok je samo 700 m otvoreno za posjetitelje, drugi dio znatno ne pristupačniji i opasniji. Prolascima kroz hodnike može se vidjeti umjeće kakvo samo priroda može stvoriti. Ispunjena brojnim sigastim tvorevinama (speleothemima) poput stalaktita, stalagmita, stupova, zavjesa, saljeva, kaskada, pizolita (špiljskih bisera), ali i neobičnim i rijetkim eksentričnim speleothemima koji okružuju svaki dio dobro uređene i osvijetljenje staze. Poslije obilazka nastavak vožnje s autobusom.
Više od dvanaest sati vožnje autobusom, već utrnulo tijelo i znak nerovoze na licima nekih, no isplatilo se odmah po dolasku na Zavižan. Stigli smo tik pred zalazak sunca. Pogled na Jadransko more, otoke i sunce u daljini odnosi svaki, eventualni, trag umora, a tek zabava uz gitaru i Velebitsko pivo donose osmjehe od uha do uha.
Nedjeljno jutro, prva zraka sunca koja je provirila kroz prozor sobe planinarskog doma na Zavižanu, bila je znak za ustajanje, potom spremanje, kava i čaj na terasi doma, pozdravljanje sa ljubaznim domaćinima i konačno polazak. U dvadesetak minuta šetnje do Premužićeve straze, prolazimo pored Velebitskog botaničkog vrta i predjela sa izvanrednim pogledom na more.
Premužićeva staza je pješački, planinarski put koji prolazi vršnim dijelovima sjevernog i srednjeg Velebita. Staza je dugačka 57 km, a prvih 16 km prolazi područjem NP Sjeverni Velebit. Uobičajeni smjer kretanja je sa sjevera, od Planinarskog doma Zavižan (1594 m), preko prijevoja Veliki Alan (1412 m) do Oštarijskih vrata (927 m). U knjizi Željka Poljaka „50 najljepših planinarskih izleta u Hrvatskoj“ jedino je Premužićeva staza dobila najvišu ocjenu, a mi smo imali priliku vidjeti i zašto. Staza je odlično obilježena i ugodna za pješačenje, a kako nema velikih uspona njome mogu proći i ljudi nenavikli na planinarenje. Info panoi (mi smo od Zavižana do doma na Alanu primjetili 19) postavljeni su cijelom dužinom staze, a na njima se mogu saznati različite informacije o ovom kraju, samoj stazi, flori i fauni oko staze, uz informaciju gdje se nalazite povećavaju ugodu kretanja stazom. Sama šetnja stazom do Alana traje šest do sedam sati, a uz razledavanje fotografiranje i edukaciju kroz panoe može se produžiti i na par sat više.
Po dolasku na Alan ponovno ljubazni domaćini, osvježenje i ukrcavanje u autobus. Tu pada nagla odluka, polusatno kupanje u moru, što je donijelo nove osmjehe na lica ne samo najmlađih. Poslije toga neminovan polazak nazad, kako to obično biva većina je vožnju iskoristila za prepričavanje doživlja, pregledavanje fotografija dok su samo rijetki utonuli u san koji pred sam kraj putovanja prekinut zvucima gitare što je su značilo oproštaj do ponovnog susreta koji planiramo za 09.07. na Šatoru.
